U prevoditeljskoj struci postoje različite vrste specijalizacije. Od davnina, prijevod je korišten kao sredstvo komunikacije, koje i danas omogućuje povezivanje različitih društava u svijetu te ruši barijere između različitih gospodarstava odnosno kultura.
Jedno od najvažnijih zanimanja iz davnina bilo je prevođenje književnih dijela. Prevođenjem književnih djela koja predstavljaju kulturne vrijednosti određenog razdoblja postala su dostupna ostatku svijeta te su tako postala dio svjetske kulture. Prevođenjem književnih dijela uvijek su se bavili ili lokalni književnici ili prevoditelji koji su se specijalizirali za prevođenje takvih djela, jer nije lako prenijeti autorovu ideju i nadahnutost pri njegovom pisanju.
Kod prevođenja stručnih tekstova nema te nadahnutosti autora koju je potrebno prenijeti čitatelju. Ipak, prevoditeljski posao se nikako ne može nazvati laganim, jer nije dovoljno poznavati jezik s kojeg se prevodi kao svoj vlastiti, nego je nužno poznavati i tematiku prijevoda gotovo jednako dobro kao i sam autor teksta. Za prevođenje stručnih tekstova bilo iz područja ekonomije, prava, a posebice iz područja tehnike ili medicine, osim formalne prevoditeljske naobrazbe i prevoditeljskog iskustva, nužno je u potpunosti razumjeti tekst koji se prevodi. Zbog toga je nužno da se prevoditelji specijaliziraju za prevođenje tekstova određene struke te da, osim toga, u svakom trenutku imaju mogućnost konzultacije sa stručnjacima iz područja koje prevode.
Prevoditeljsko iskustvo jedan je od ključnih čimbenika kvalitete prijevoda.
